Odgovornost i težina koju ne vidimo izvana

U bolničkim hodnicima često postoje ljudi čiji se rad ne vidi uvijek dovoljno, ali se itekako osjeti.

To su medicinske sestre, medicinski tehničari i primalje. Ljudi koji su uz pacijente u trenucima pregleda, terapija, čekanja, neizvjesnosti, umora i straha.

Oni nisu samo dio zdravstvenog sustava. Često su prvi glas smirenja, prva ruka pomoći i osoba koja pacijentu i obitelji jednostavno pokaže da nisu sami.

Kroz dugogodišnji rad susrećemo brojne medicinske sestre i tehničare. Naši korisnici, osobe koje dolaze na liječenje daleko od svoga doma, svakodnevno se oslanjaju na njihovu stručnost, strpljenje i ljudsku blizinu.

Zato znamo koliko znači kada netko u bolnici ne vidi samo dijagnozu, nalaz ili terapiju, nego čovjeka.

Njihov posao nosi veliku odgovornost, često i težinu koju ne vidimo izvana.

Manjak osoblja, umor, emocionalni pritisak i svakodnevna izloženost ljudskoj patnji nisu male stvari. I baš zato vrijedi zastati i dati važnost onima koji tiho, stručno i predano čuvaju zdravlje, dostojanstvo i sigurnost drugih.

Hvala svima koji u ovom pozivu svakoga dana ostaju uz čovjeka.

‍