Danas, unatoč daljnjim podrhtavanjima i brojnim oštećenjima, izolaciji, neizvjesnosti, strahu, sretni smo i blagoslovljeni što smo po ne znam koji put spoznali istinsku dimenziju ljubavi prema bližnjemu. Prije samo nekoliko dana na svijet je došao prekrasan mali dječak Nikola. Njegova majka Ana, naša dugogodišnja korisnica, prije mjesec i pol dana nije mogla ni sanjati da neće moći svoje novorođenče odvesti u njihov dom u Dubrovniku.
Svima nama, pa tako i Ani i njenoj obitelji do sada normalne aktivnosti i mogućnosti postale su teško dostižne. Velik dio nas je već neko vrijeme unutar svoja 4 zida gdje ispunjavamo našu najvažniju zadaću –da ostanemo doma i tako zaštitimo svoje sugrađane i najmilije, naročito one koji pripadaju najrizičnijim skupinama. No, ne može cijeli svijet samo tako stati i izolirati se. Život se i dalje događa. Ljudi koji se suočavaju s različitim teškim oboljenjima i dalje se bore za svoj život primajući neophodne terapije i lijekove u brojnim bolnicama, beskućnici su i dalje bez sigurnosti, krova nad glavom i toplog obroka, brojne buduće majke broje dane do svojih poroda i strepe u kakvim uvjetima će donijeti novi život na ovaj svijet...Hrabra majka Ana je jedna od njih.
Zbog njenih zdravstvenih poteškoća, odlučeno je da se porod odvije u Zagrebu u Klinici za ženske bolesti i porode poznatijoj kao „Petrova“ kako bi imala najbolju moguću zdravstvenu skrb i uvjete. Kao da nije bio dovoljan strah i neizvjesnost od opakog virusa, Ana se zajedno s desecima majki i trudnica našla ispred bolnice u kojoj su nastala brojna oštećenja uslijed razornog potresa kakav Zagreb ne pamti. Slijedi evakuacija, otpuštanje, obavijest da ne mogu boraviti u smještaju koji im je bio namijenjen nakon izlaska iz bolnice … Sva ta nemila događanja s tek rođenim djetetom u rukama i daleko od doma.
Ali Ana i njena majka Branka su znale da mogu računati na humanitarnu udrugu „fra Mladen Hrkać“. I ovaj put smo, zahvaljujući nesebičnosti naše članice i volonterke Danijele Bošnjak, u rekordnom roku uspjeli naći adekvatan smještaj u Zagrebu za ovaj novi mladi život, majku Anu i baku Branku koja je brinula o njima. Ne trebamo ni reći koje olakšanje su doživjeli, ali Ana je imala samo jednu želju – odvesti svog Nikolu u njegov dom, u zagrljaj tati koji još nije imao priliku zagrliti i poljubiti svog sina.Svi smo spoznali koliko u ovakvim neizvjesnim trenucima znači imati obitelj na okupu.
S obzirom na brojna ograničenja, upute i naputke, znali smo da neće biti lako sve organizirati i dobiti sva potrebna dopuštenja, ali uspjeli smo. Jutros rano se mali Nikola uputio na svoje prvo putovanje. Zajedno sa svojom majkom i bakom, uz sigurno vodstvo našeg hrabrog djelatnika koji je upravljao vozilom Udruge. Negdje oko 15.00 sati, Nikolu je prvi put zagrlio njegov tata, u njihovom domu u Dubrovniku.
#pomozimozajedno #ostanitedoma