Zora Medić, Ljubuški

Moje ime je Zora i već dva puta sam sa svojom majkom Antonijom boravila u Udruzi zbog svojih zdravstvenih poteškoća. Mislila sam uvijek da je moj dom onaj u Ljubuškom na tri kata i da gdje god odem da ću se uvijek osjećati kao stranac, ali svoj drugi dom sam pronašla u ovoj Udruzi. Od prvog susreta s Udrugom sve mi je bilo kao neki san, toliko nestvarno i predivno. Zadnjih nekoliko godina, kao da svijetu ponestaje boje i svijetla. Postali smo kao neki roboti koji svugdje žure i kojima je uvijek malo i nedovoljno. No ova Udruga je prije svega mom svijetu dodala malo boje i svijetla i pokazala da dobrih ljudi još ima i da nisu postali rijetkost. Svaki zaposlenik se od prvog trenutka zauzeo da nam dani između neprospavanih noći i pregledima po Rebru prođu u obiteljskoj atmosferi. Upoznali smo toliko divnih ljudi i čuli za mnogo priča koje su posebne i koje su pune nade. Nakon nekoliko dana boravka u Udruzi više nisam mogla pobrojati sve divne ljude koje sam upoznala. Nisam se ni na trenutak osjećala kao da sam stranac, nego kao da smo jedna velika obitelj. Na udaljenosti od 400 km od kuće osjećala sam se jednako lijepo i sigurno i to je najveća čar ove zajednice.

2021., Zagreb