Obitelj Šunjić kćer Marija, Mostar

Zovem se Marija Šunjić i dolazim iz Hercegovine točnije iz malog, ali prelijepog grada Mostara. Imam 21 godinu i student sam Pravnog fakulteta. Kćer sam hrvatskog branitelja i 100% ratnog vojnog invalida. Prvi put sam za udrugu „fra Mladen Hrkać“ čula preko svoje prijateljice, te sam nakon toga skupa sa svojim roditeljima redovito počela uplaćivati novac, kako bi bar na neki način pomogli udruzi i svim korisnicima. Tada je počelo moje istraživanje o fra Mladenu o osobi, o njegovom djelovanju u Hercegovini, pa i samo istraživanje o udruzi, kako i na koji način pomažu drugima. Samim čitanjem o svemu tome bila sam oduševljena udrugom i djelatnicima. Zapravo tada nikad nisam ni pomislila da ću i ja biti dio te priče. Moja obitelj i ja susrećemo se sa životnom borbom koja traje i dan danas. 2019 godine moj otac Miro, započinje jednu od bitki za svoj život. Njegova bolest i otkazivanje bubrega, samo liječenje i odlazak u drugi meni nepoznat grad, tada kao jednoj mladoj osobi je bilo vrlo stresno i zbunjujuće. U svojoj glavi sam postavljala mnoga pitanja, brinula sam se o tome gdje ćemo biti smješteni i kako ćemo prebroditi tako težak period u gradu u kojem sam stranac. No, ipak Bog ima planove za sve nas i daje nam križeve s kojima se možemo nositi. Moja obitelj i ja postajemo korisnici udruge „fra Mladen Hrkać“ koji su nam prvi ostvarili jedan od naših ciljeva, te nam pomogli materijalno, duhovno i psihološki što nam je u tim trenucima bilo i te kako potrebno. U toj udruzi sam stekla mnogo prijatelja. Za mene jedno najposebnije prijateljstvo je sa Jagodom i njenom mamom Lucom koje su u udruzi već dvije godine. Upoznavajući korisnike udruge, slušajući njihov život i patnje koje prolaze, shvatila sam da u svemu ovom nisam sama i da svatko od nas nosi svoj križ. Također počelo je i moje volontiranje u udruzi, prvo sam počela u Širokom Brijegu, a nastavilo se i u Zagrebu kad bi bili smješteni u udruzi. Sada nakon dvije godine svoj volonterski put nastavljam sa svojim zaručnikom Jurom, sretni što pomažemo drugima, s nadom i vjerom u ozdravljenje mog oca i povratak u svoj rodni grad. Jer život je takav, za sve ono što se loše dešava u nekim trenucima, uvijek postoji i svijetla točka. A nama je ta svijetla točka udruga „fra Mladen Hrkać“. Ovim putem se želim zahvaliti predsjedniku udruge, kao i svim djelatnicima, na svemu što su učinili i što još uvijek čine za moju obitelj.

15.11.2022.

Marija Šunjić

‍