Ana, Martina i Anđelko Katić

Dragi djelatnici udruge fra Mladen Hrkać, neizmjerno vam hvala što ste nam omogućili smještaj, hranu i sve potrebno. Dok smo razmišljali o putu u Zagreb, previše smo se brinuli kako i gdje boraviti, ali hvala dragom Bogu, čuli smo za vas.

Kada smo nazvali vaš broj, opet je bilo tuge i svega radi neizvjesnosti hoćemo li dobiti smještaj, ali opet kažem, dragom Bogu hvala i sve se odvilo bolje nego što smo mislili jer bio je jedan stan slobodan. Kada smo došli u stan, osjetili smo miris doma. Za ovo kratko vrijeme što smo bili ovdje, osjećali smo se sigurno.

Naravno, prve noći kad smo prespavali nije bilo ugodno, jer znam da smo 500 kilometara daleko od našeg doma, naše Čapljine, malenog gradića u srcu Hercegovine. Ali smo presretni što smo se koliko toliko uspjeli snaći u ovako velikom gradu, i što je najvažnije bolnica je bila 5 minuta udaljena od stana. Tata i ja smo svaki dan mogli otići mami u bolnicu Rebro gdje je ona trebala raditi biopsiju tkiva na ramenu, jer joj je pukla ključna kost, i to se vuklo od 10 mjeseca. Ona je išla na posao i sve, ali kad više nije mogla otišli smo kod ortopeda i on je rekao da treba za Zagreb. Ovdje u Zagrebu su vrhunski doktori i uradili su joj biopsiju i ona se sada dobro osjeća.

Još jednom VELIKO HVALA svim djelatnicima udruge!

Ana, Martina i Anđelko Katić, Čapljina (BiH)

Zagreb, 2. lipnja 2025.

‍