Rušimo barijere na putu do inkluzivnog društva – ESS: Volonteri bez granica i ograničenja
Humanitarna udruga “fra Mladen Hrkać” provodi projekt Most solidarnosti u sklopu programa Europskih snaga solidarnosti koji sufinancira Europska unija, a provedene su aktivnosti trećeg volonterskog tima u nizu, koji se sastojao od 12 volontera. Volonteri sudionici dolazili su iz Njemačke i Bosne i Hercegovine, a posebnost koju ističemo je sudjelovanje dvije sudionice s invaliditetom, koje imaju sindrom Down. Katarina i Antonela, inače su poznanice jer dolaze iz iste sredine i za njih je ovaj projekt cjeloživotno iskustvo koje će dugo pamtiti. Kao najveću vrijednost ove grupe, svi ostali volonteri i sudionici ističu upravo ove dvije djevojke, koje svojom pozitivnom energijom i humorom uljepšavaju svaku situaciju. Volonteri uz ovakav inkluzivan pristup imaju priliku učiti jedni od drugih i tako graditi svoje osobe kapacitete. Antonela i Katarina, posebno su se istaknule u aktivnosti akcije uređivanja okoliša koja je organizirana u suradnji za KBC Zagreb – Rebro. Osim što su okoliš, zajedno sa drugim volonterima, očistile od neadekvatno odloženog otpada, prolaznike su svojom aktivnošću osvjestile o tome koliko je neprimjereno zagađivati okoliš, posebno okoliš bolnice koja treba predstavljati čistoću.
Ostali sudionici grupe u druženju s Antonelom i Katarinom imali su mnogo toga za naučiti te je u određenoj dimenziji njihovo solidarno volontiranje bilo i pružanje podrške djevojkama sa sindromom Down.
Osim ove dimenzije solidarnosti, dio volonterskog tima sudjelovao je u podjeli hrane i higijenskih potrepština za izazito siromašne građane grada Zagreba koji žive u teškim životnim uvjetima.
Europske snage solidarnosti, mladima u dobi 18-30 godina nude priliku za upoznati se sa društvenim problemima, ali i još važnije kako se suočiti s njima i učini svijet ljepšim mjestom.
Jedanaesti veljače, Svjetski dan bolesnika, uvijek nas iznova podsjeti na ono što dobro znamo iz svakodnevice Humanitarne udruge fra Mladen Hrkać: bolest ne pogađa samo tijelo, nego cijelu obitelj, cijelu rutinu i cijeli život. Posebno onda kada liječenje traži put u drugi grad, daleko od doma, u nepoznatu sredinu u kojoj sve postaje napornije – od obične nabavke do trenutaka u kojima čovjek samo želi mir. U takvim danima najviše vrijedi ono što se ne može kupiti: blizina, prisutnost i osjećaj da nisi sam.
Dok naši korisnici u Zagrebu vode svoje najteže bitke i svakodnevno misle na preglede, terapije i nalaze, mi se u Udruzi trudimo stalno podsjećati na jednu jednostavnu istinu: život ne smije stati.